Okrivljavanje žrtve

U aktuelnom kontekstu gde se navodno priča o porodičnom nasilju, seksualnom uznemiravanju, silovanju, imamo paradoks da su potrebni veliki napori da se žrtvi, pre svega poveruje. Termin „just-world“ je fenomen i kod nas nema neki specijalan prevod, ali se može prevesti kao „okrivljavanje žrtve“. Okrivljavanjem žrtve se negira odgovornost postupaka ljudi koji su naneli bol, štetu, tugu, traumu i povredu žrtvama i upire se prst u žrtvu. Žrtva se okrivljuje i zaslužila je to što joj se desilo. Stvar je dakle neznanja, konteksta u kom živimo, ali i određenih psiholoških procesa kod ljudi. Videćemo i kojih.

Pijem da ublažim bol

Ništa od takozvanih „kratkoročnih odušaka“ nije loše samo po sebi. Loše je u kontekstu trenutnosti rasterećenja. Danas ću pisati o alkoholu i to jer mislim da je kod nas tipičan i čest odabir, a „veoma“ rizičan. U gubicima, alkohol je odlagač prevladavanja tog gubitka. Ne želeći da generalizujujem, ali neretko muškarci, ali i sve češće žene, u zajednički paket stavljaju gubitak, tugovanje i alkohol. Zašto mislim da je ovo češće muški način, kako dolazi do ovakvih obrazaca, šta se dešava i kakav je tretman, pročitajte detaljnije u tekstu.

MORAL – IMPLIKACIJE NA RAZVOJ I SREĆU

Shvatali to ili ne, mnoge naše konstrukcije morala nas koče. Ne pozivam Vas ja sad na razvrat, sodomu i gomoru, ali bih voleo da manje robujemo nekim stvarima. Nekad ne dođemo do nekih ostvarenja, saznanja, događaja i odnosa upravo jer delamo po tim našim pravilima i obrascima. Narod to ume da zove uštogljenošću, snobizmom ili da nekome viri praziluk iz zadnjice. To su Vam one priče o grehu… Opet, neki drugi imaju drugačiji, oni bi rekli iskreniji, pogled na svet. Čuli smo one kovanice npr. „Greh izlazi iz usta, a ne kroz usta.“ Biti moralan jeste vrednost koju gradimo preko dve hiljade godina. Uzdizati se duhovno, tj. razvijati se, čega je moral svakako segment, jeste naš cilj. Kako to onda moral može kočiti naš razvoj i sreću, pročitajte u ovom tekstu.

Gubitak prijatelja – Lična krivica i/ili lični rast?

Dosta mojih prijateljstava je punoletno, traju preko 20 godina, ili makar 10. To ne znači da su prava prijateljstva samo ona iz detinjstva. Godine ne moraju govoriti o prijateljstvu, ali govore o zalaganju, istoriji, zajedničkim lepim i ružnim događajima, krizama… Kao i veza i ono treba da se neguje. No, nije to poenta, nego da ja nisam navikao da gubim prijatelje tako lako i da mi to dosta teško pada. Baš mi je bolno, valjda je tako svima… U razgovoru sa mojom prijateljicom koju poznajem stotinu ljeta, pričali smo o psihoterapijskim pravcima i njihovim gledištima, na ovako nešto. Koji su odgovori na ovaj moj problem, gde je mesto krivici, a gde razvoju?

Šta je kriza • Podcast 07 •

Сви пролазимо кроз неке животне кризе… Раскиди, разводи, смрт ближњих, губитак посла… Када нам се дешава криза, шта нам се тада дешава, како се осећамо „Šta je kriza • Podcast 07 •“