INKLUZIVNO OBRAZOVANJE II – primer iz prakse

Neretko imamo situaciju da roditelji ili škola misle da je neophodno i u interesu deteta da krene sa pohađanjem specijalnog odeljenja. Ne postoje definisani kriterijumi koji bi nam dali odogovor kada i koje dete treba da pohađa specijalno obrazovanje. Kako da procenimo najbolji interes deteta i šta sve on obuhvata? Nadam se da će ovaj tekst značiti roditeljima, praktičarima, kao i svima drugima koji se interesuju za ovu temu.

Inkluzivno obrazovanje

Inkluzija ne uljkučuje i ne zastupa samo decu sa smetnjama i invaliditetom, kao što se često misli. Takođe, deci iz marginalizovanih grupa obrazovanje nije dostupno u istom obimu. Ideja i princip jesu da se okruženje prilagodi deci i obezbede načini i mehanizmi da se zadovolje potrebe svakog deteta u okviru redovnog obrazovanja, a ne da se deca odvajaju u specijalna odeljenja zbog bilo koje poteškoće. Imamo sistem koji bi trebalo da bude praveden, dostupan svim grupama dece i koji bi trebalo da pruža kvalitetno obrazovanje. Šta je sporno onda oko aktuelne perspektive u našem obrazovanju? Postoje oprečni stavovi, kako u javnosti, tako i u profesionalnim krugovima kada je ova tema u pitanju.