Dermatillomania – kompulsivno čačkanje kože

Ne pričamo o bolestima kože, za to je zadužen dermatolog, već o potrebi da se stalno čačka koža, cede bubuljice, pipaju neravnine/nesavršenosti na koži itd. Pored ovih manifestnih aktivnosti, osobe neretko imaju osećaj gubljenja kontrole, opsesivno-kompulsivne radnje, osećaj sramote i tako dalje. Razmišljajući u okvirima današnje filozofije lečenja, verujem da će mnogi krenuti od spolja – tretiranjem bubuljica, ili pokušajima da smanje pomenute aktivnosti. ,,Unutrašnji“ razlozi su raznoliki. Kad kažem da iza ovog stoji gubitak kontrole, mislim na gubitak kontrole bilo čega, na pokušaj smirivanja i davanja smisla i reda čačkanjem, ceđenjem, čupkanjem. Ljudi u raznim emocionalnim stanjima (uznemirenost, dosada, nemir, bes, tuga, razdražljivost) ulaze u ove kompulsivne radnje ali sve ovo postaje i navika.

Kako očekivanja mogu negativno uticati na performanse sportista

Sport sam po sebi jeste takmičenje i sportisti jesu tako nastrojeni, vole pobedu, žele da napreduju, da budu konkurentni. Ono što se dešava jeste da često ne uspevaju da pokažu svoje sportsko znanje i napredak u tehnici, taktici, fizičkoj spremnosti i kondiciji zbog pritiska i psihološke ne/pripremljenosti. Danas su tema očekivanja, koja u mnogome mogu uticati na emocije sporitiste ili sportiskinje, a kasnije i na sam performans, tj. meč, utakmicu, nastup. Sportisti formiraju sopstvena očekivanja, ali iza tih očekivanja stoje i očekivanja porodice, trenera, a kod profesionalnih sportista i očekivanja sponzora, nacionalnih saveza i javnosti, koja svojim očekivanjima može napraviti ogroman pritisak. Ovakva vrsta promene je u službi novih alternativih viđenja uspešnosti i neisključivog razmišljanja. Isključivost prečesto vuče sportiste i sportiskinje u to da nisu uspešni i da su izneverili sebe i druge.