O ANKSIOZNOSTI I BEZVOLJNOSTI. Da li je disciplina rešenje?

Filozofija današnjeg neoliberalnog društva, čiji smo deo bez daljnjeg, pritiska i usmerava čoveka da juri za uspehom, posebnošću, prestižom, individualnošću, a i da bude konkurentan. Da bi današnji čovek ispunio svoju svrhu – biti srećan, treba da savlada sve ove zadatke. Ukoliko niste uspeli u dosezanju svoje svrhe, tj. niste srećni – potrudi se bolje i više. Dan treba da bude bolje organizovan, a potrebno je još više discipline. U suprotnom, blizu si čoveka koji je beskoristan i bezvredan. Pitanje je koliko poređenje, traženje posebnosti u svetu gde su svi posebni i jurnjavi za kriterijumima uspešnosti kojih ima sve više daju šansu za srećom. Ta sreća jeste pozicionirana u futuru sa nadom da će se desiti, te se za nju valja boriti. Kako čovek ne može da se nosi sa zahtevima društva, porodice, sa sopstvenim očekivanjima, a prepušten je neretko samom sebi, počinje da se oseća bespomoćnim, da gubi kontrolu. Tekst se iz kritičke pozicije bavi percepcijom sreće kao svrhe, kao i načinima da se do nje dosegne, te i posledicama/simptomima istog.

Okrivljavanje žrtve

U aktuelnom kontekstu gde se navodno priča o porodičnom nasilju, seksualnom uznemiravanju, silovanju, imamo paradoks da su potrebni veliki napori da se žrtvi, pre svega poveruje. Termin „just-world“ je fenomen i kod nas nema neki specijalan prevod, ali se može prevesti kao „okrivljavanje žrtve“. Okrivljavanjem žrtve se negira odgovornost postupaka ljudi koji su naneli bol, štetu, tugu, traumu i povredu žrtvama i upire se prst u žrtvu. Žrtva se okrivljuje i zaslužila je to što joj se desilo. Stvar je dakle neznanja, konteksta u kom živimo, ali i određenih psiholoških procesa kod ljudi. Videćemo i kojih.

Radovati se kao dete – Sve u svoje vreme? Implikacije na sreću

Ovaj tekst je inspirisan mojim osećajem da se nekad suzdržavam na nekim mestima i da sam, ranije pogotovo, mislio da su to neke infantilne stvari koje sam „prerastao“ i da tome nije ni mesto ne vreme da ja sad tu nešto iskazujem neke emocije. Nije da je baš tako zapravo?! Više je da sam želeo, ali da sam imao neki otpor, tj stegu kako to ne treba. E, sad kako spadaju ti okovi i kako čoveka počinje da boli uvo šta ko misli, tako počinjemo i da dozvoljavamo sebi slatke užitke, neki bi ih nazvali – sreća. To je onih 10 minuta istinske sreće.

Trgovina ljudima • podcast 04 • INTERVJU

Pogledajte intervju sa Danijelom Pavlović, doktorantkinjom FPN, koja će Vam govoriti o tome ko može biti žrtva trgovine ljudima, šta se dešava u samom lancu trgovine, koji se procesi dešavaju kod žrtvi i kroz šta prolaze. Ispričaće nam priču jedne žene koja je preživela trgovinu. Nadam se da ćemo Vam zajedno približiti ovu temu.

INKLUZIVNO OBRAZOVANJE II – primer iz prakse

Neretko imamo situaciju da roditelji ili škola misle da je neophodno i u interesu deteta da krene sa pohađanjem specijalnog odeljenja. Ne postoje definisani kriterijumi koji bi nam dali odogovor kada i koje dete treba da pohađa specijalno obrazovanje. Kako da procenimo najbolji interes deteta i šta sve on obuhvata? Nadam se da će ovaj tekst značiti roditeljima, praktičarima, kao i svima drugima koji se interesuju za ovu temu.