Zašto je promena teška?

Kako je naš identitet skrojen našim iskustvima od najranijih nogu i kako je ta naša uloga godinama formirana, nije lako promeniti ta sad sržna uverenja, hipoteze i konstrukcije stvarnosti. Naš identitet ima tendenciju samoodržanja. Sve ćemo uraditi da se ponovo ne osećamo onako kako smo se osećali kad smo bili vrlo mali, uz kasnije ponovne ožiljke. Te emocije su ono što nas drži dalje od „lake“ promene. Kako smo gradili kulu na mekom tlu koje nije moglo da podnese težinu naših emocija, pa je sad kula kriva, mora da prođe vreme da bi se osmislio novi način da ta kula dobije svoju novu svrhu sa ojačanim temeljom.

Dermatillomania – kompulsivno čačkanje kože

Ne pričamo o bolestima kože, za to je zadužen dermatolog, već o potrebi da se stalno čačka koža, cede bubuljice, pipaju neravnine/nesavršenosti na koži itd. Pored ovih manifestnih aktivnosti, osobe neretko imaju osećaj gubljenja kontrole, opsesivno-kompulsivne radnje, osećaj sramote i tako dalje. Razmišljajući u okvirima današnje filozofije lečenja, verujem da će mnogi krenuti od spolja – tretiranjem bubuljica, ili pokušajima da smanje pomenute aktivnosti. ,,Unutrašnji“ razlozi su raznoliki. Kad kažem da iza ovog stoji gubitak kontrole, mislim na gubitak kontrole bilo čega, na pokušaj smirivanja i davanja smisla i reda čačkanjem, ceđenjem, čupkanjem. Ljudi u raznim emocionalnim stanjima (uznemirenost, dosada, nemir, bes, tuga, razdražljivost) ulaze u ove kompulsivne radnje ali sve ovo postaje i navika.

Okrivljavanje žrtve

U aktuelnom kontekstu gde se navodno priča o porodičnom nasilju, seksualnom uznemiravanju, silovanju, imamo paradoks da su potrebni veliki napori da se žrtvi, pre svega poveruje. Termin „just-world“ je fenomen i kod nas nema neki specijalan prevod, ali se može prevesti kao „okrivljavanje žrtve“. Okrivljavanjem žrtve se negira odgovornost postupaka ljudi koji su naneli bol, štetu, tugu, traumu i povredu žrtvama i upire se prst u žrtvu. Žrtva se okrivljuje i zaslužila je to što joj se desilo. Stvar je dakle neznanja, konteksta u kom živimo, ali i određenih psiholoških procesa kod ljudi. Videćemo i kojih.

Pijem da ublažim bol

Ništa od takozvanih „kratkoročnih odušaka“ nije loše samo po sebi. Loše je u kontekstu trenutnosti rasterećenja. Danas ću pisati o alkoholu i to jer mislim da je kod nas tipičan i čest odabir, a „veoma“ rizičan. U gubicima, alkohol je odlagač prevladavanja tog gubitka. Ne želeći da generalizujujem, ali neretko muškarci, ali i sve češće žene, u zajednički paket stavljaju gubitak, tugovanje i alkohol. Zašto mislim da je ovo češće muški način, kako dolazi do ovakvih obrazaca, šta se dešava i kakav je tretman, pročitajte detaljnije u tekstu.

MORAL – IMPLIKACIJE NA RAZVOJ I SREĆU

Shvatali to ili ne, mnoge naše konstrukcije morala nas koče. Ne pozivam Vas ja sad na razvrat, sodomu i gomoru, ali bih voleo da manje robujemo nekim stvarima. Nekad ne dođemo do nekih ostvarenja, saznanja, događaja i odnosa upravo jer delamo po tim našim pravilima i obrascima. Narod to ume da zove uštogljenošću, snobizmom ili da nekome viri praziluk iz zadnjice. To su Vam one priče o grehu… Opet, neki drugi imaju drugačiji, oni bi rekli iskreniji, pogled na svet. Čuli smo one kovanice npr. „Greh izlazi iz usta, a ne kroz usta.“ Biti moralan jeste vrednost koju gradimo preko dve hiljade godina. Uzdizati se duhovno, tj. razvijati se, čega je moral svakako segment, jeste naš cilj. Kako to onda moral može kočiti naš razvoj i sreću, pročitajte u ovom tekstu.