Kako očekivanja mogu negativno uticati na performanse sportista

Sport sam po sebi jeste takmičenje i sportisti jesu tako nastrojeni, vole pobedu, žele da napreduju, da budu konkurentni. Ono što se dešava jeste da često ne uspevaju da pokažu svoje sportsko znanje i napredak u tehnici, taktici, fizičkoj spremnosti i kondiciji zbog pritiska i psihološke ne/pripremljenosti. Danas su tema očekivanja, koja u mnogome mogu uticati na emocije sporitiste ili sportiskinje, a kasnije i na sam performans, tj. meč, utakmicu, nastup. Sportisti formiraju sopstvena očekivanja, ali iza tih očekivanja stoje i očekivanja porodice, trenera, a kod profesionalnih sportista i očekivanja sponzora, nacionalnih saveza i javnosti, koja svojim očekivanjima može napraviti ogroman pritisak. Ovakva vrsta promene je u službi novih alternativih viđenja uspešnosti i neisključivog razmišljanja. Isključivost prečesto vuče sportiste i sportiskinje u to da nisu uspešni i da su izneverili sebe i druge.

Okrivljavanje žrtve

U aktuelnom kontekstu gde se navodno priča o porodičnom nasilju, seksualnom uznemiravanju, silovanju, imamo paradoks da su potrebni veliki napori da se žrtvi, pre svega poveruje. Termin „just-world“ je fenomen i kod nas nema neki specijalan prevod, ali se može prevesti kao „okrivljavanje žrtve“. Okrivljavanjem žrtve se negira odgovornost postupaka ljudi koji su naneli bol, štetu, tugu, traumu i povredu žrtvama i upire se prst u žrtvu. Žrtva se okrivljuje i zaslužila je to što joj se desilo. Stvar je dakle neznanja, konteksta u kom živimo, ali i određenih psiholoških procesa kod ljudi. Videćemo i kojih.

Pijem da ublažim bol

Ništa od takozvanih „kratkoročnih odušaka“ nije loše samo po sebi. Loše je u kontekstu trenutnosti rasterećenja. Danas ću pisati o alkoholu i to jer mislim da je kod nas tipičan i čest odabir, a „veoma“ rizičan. U gubicima, alkohol je odlagač prevladavanja tog gubitka. Ne želeći da generalizujujem, ali neretko muškarci, ali i sve češće žene, u zajednički paket stavljaju gubitak, tugovanje i alkohol. Zašto mislim da je ovo češće muški način, kako dolazi do ovakvih obrazaca, šta se dešava i kakav je tretman, pročitajte detaljnije u tekstu.

DECA, RODITELJI I RAZVOD – važno i najvažnije

Razvod donosi mnogo sranja. Ako iza razvoda ostaju deca, o čemu i pišem, nije lako ostati fokusiran i misliti najtrezvenije. Tu su bes, tuga, razočaranje, osvetoljubivost, sujeta… Loši odnosi među roditeljima ne zaustavljaju se tako lako i jasno je da oba roditelja žele decu „za sebe“. Tada je važno da se odnosi što pre stabilizuju i regulišu. Određen broj razvoda ima drugačiji epilog. Haos se nastavlja haosom, a roditelji nisu u stanju da uvide najbolji interes sopstvene dece. Sada je potrebno da imate još jednu roditeljsku kompetenciju, a to je saradnja sa drugim roditeljem. Vi ste tu da nepoznato premostite u poznato, da haos pretvorite u red, da neodgovorno preobličite u odgovorno i da nerazumljivo prešaltate u jasno.

MORAL – IMPLIKACIJE NA RAZVOJ I SREĆU

Shvatali to ili ne, mnoge naše konstrukcije morala nas koče. Ne pozivam Vas ja sad na razvrat, sodomu i gomoru, ali bih voleo da manje robujemo nekim stvarima. Nekad ne dođemo do nekih ostvarenja, saznanja, događaja i odnosa upravo jer delamo po tim našim pravilima i obrascima. Narod to ume da zove uštogljenošću, snobizmom ili da nekome viri praziluk iz zadnjice. To su Vam one priče o grehu… Opet, neki drugi imaju drugačiji, oni bi rekli iskreniji, pogled na svet. Čuli smo one kovanice npr. „Greh izlazi iz usta, a ne kroz usta.“ Biti moralan jeste vrednost koju gradimo preko dve hiljade godina. Uzdizati se duhovno, tj. razvijati se, čega je moral svakako segment, jeste naš cilj. Kako to onda moral može kočiti naš razvoj i sreću, pročitajte u ovom tekstu.