Savremeno doba i stres

Čuli smo još na ulazu u milenijum da će depresija biti prisutna i aktuelna u 21. veku. Šta je to što nam je bremenito, šta nas to opterećuje, šta nas čini anksioznim i što smo često pod stresom? Moderno informatičko društvo nam donosi nove probleme, trendove i preveliki stres koji utiče na urušavanje optimalnog života.

Savremeni
čovek ne može
da absorbuje
aktuelni nivo
informacija

Savremeno doba donosi globalno umrežavanje, brzinu prenosa informacija, dobara, znanja, novca… Non stop smo zasuti najnovijim dešavanjima, konstantno smo u kontaktu sa ljudima i to putem raznih društvenih mreža. Svi imamo Facebook, Instagram, Viber, WhatsApp, i tako dalje… Postajemo sve zavisniji od tehnologije. Svesni smo svi toga, ali opet stalno proveravamo telefone i teško se odupiremo tome. Istraživanje koje je sproveo ESRI UK govore nam da čak trećina nas oseća stres zbog količine informacija koje ne možemo da obradimo. Treba sve to postići na više strana i u više životnih polja. Tako je danas multitasking jedna od bitnih veština koje treba da posedujemo u poslovanju. Da biste shvatili kako to zapravo izgleda pogledajte sliku ispod. Ona nam opisuje nivo informacija, njen protok na vremenskoj osi i trenutne kapacitete i mogućnosti čoveka da ih absorbuje. Tačka preseka predstavlja količinu informacija koju sadašnji čovek može da primi i prihvati. Sve preko toga je stresno za čoveka i čini ga anksioznim. Kao što vidite nivo informacija se dramatično uvećava.

Brzina protoka informacija je rapidno skočila. Čovek ne može da upije toliku količinu novih slika, vesti, događaja. Život je danas prebrz, od brze hrane, brzog čitanja i učenja, do brzog kursa i tako dalje… Obasuti smo novim trendovima, sve se olako smenjuje, sve je instant. Telefoni, muzika, moda, žargoni… Dosta toga gubi smisao jer traje par meseci, godinu dana. Ljudi nemaju vremena da daju značaj nečemu, da budu zadovoljni sa nečim. Kao da su se izgubili kvalitet i suština. Sve se to linkuje u razne segmente života – obrazovanje, posao, ljubav… Škola postaje kurs, posao gubi smisao i biva preplavljen procedurama, samo se odrađuje… Brakovi kraće traju, razvoda je sve više. Ovako izrečeno deluje kao društvena kriza. Oni stariji bi rekli da je sve postalo prolazno i bezvredno, mlađi da je „takvo vreme“. Ima istine i u jednom i u drugom. Da, vremena se menjaju, čovek se menja, planeta se menja. Ali i da… savremeni čovek nema vremena za sebe, za duhovnost, šta god ona predstavljala za svakog od nas, nema vremena za život. To je ono što nas sustiže.

Društveni zahtevi
su preveliki
i diktiraju trend

Moć informacije je ogromna. Čudno je, ali pre samo par decenija, u takođe modernom dobu, informacija nije imala ni upola takav značaj kao danas. Vreme je imalo veću vrednost. Razglednica se iščekivala po par nedelja, pa čak i par meseci. Za razgovor se koristila i govornica. Fotografisanje je bilo ograničeno na, koliko beše, 32 slike? Manje slikanja, više uživanja. Vozovi su bili sporiji… Izgleda da je nedostatak modernih računara pojednostavljavao posao, koliko god to izgledalo nelogično. Danas je pristup informacijama neverovatan. Svi sve vidimo, sve je dostupno, kako javno, tako i privatno. Svi znamo gde je najviša zgrada, najskuplji hotel, kako izgleda i ko je sve bio tamo, gde je najbolji sladoled, a i ono svakodnevno… ko je bio kod zubara i šta je jeo za doručak. Shvatili smo ozbiljno onu da „slika govori hiljadu reči“. E, sad… dostupnost informacija je velika, ali dostupnost resursima nije podjednaka. Moderno doba donelo je nove trendove, ali su neke, rekli bismo, nazadne podele i dalje prisutne. Ne možemo svi da imamo najskuplji auto i nismo svi bili na najlepšoj plaži. Perceptivno polje je sada veliko kao ekvator i vidimo i severno i južno. Amiški život mu dođe sada kao fenomen. Teško je danas ostati u svom svetu.

Današnji čovek nema dovoljno vremena za sebe. Ljubav prema sebi i vreme provedeno sa samim sobom postaje luksuz i sve smo manje okrenuti tome. U toj žurbi i odlepljenosti od takvog optimalnog i prirodnog stanja postajemo osetljivi. Otpornost nam opada. Nismo izgleda pripremljeni za trenutno stanje ili je i to deo procesa? Bilo je i ranije perioda novina, ogromnih promena i širenja dotadašnjih saznanja. No, ovo ne izgleda kao ljudska renesansa i usmerenost ka novom. Ovo svakako nije okrenutost ka humanizmu i čoveku. Mada, to je zapravo to najnovije moderno doba na koje ćemo morati da se priviknemo. Možda je to karma komfornog i konzumerskog društva? Ako bismo posmatrali današnji svet iz daleke budućnosti, možda bi sve ovo delovalo kao logički niz i samo jedna od epoha u ljudskoj istoriji. Nekako smo, ipak neprilagođeni, evolutivno nespremni… pa, pobogu još uvek imamo slepo crevo! Šalu na stranu. U toj mašni i petlji kada nemamo rešenje na promene postajemo anksiozni. Takvih promena danas je mnogo. Zato nije laž kada na svakom ćošku čujemo da je neko anksiozan ili makar nervozan. Nismo mi bolećiviji, već nam je otpornost na udaru. Ovo nije tekst gde se daju saveti kako se rešiti određenih problema. Želim dati mali doprinos raskrčavanju puta nečega što znamo, ali nam je potreban dodatni uvid, podsetnik i motivacija kako bismo se vratili sebi i pitali se šta i koliko nam je zaista potrebno.

0Shares

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *