Virus korona – zašto smo neposlušni i šta će biti posle?

Kriza već dosta dugo traje i u odnosu na sam početak, situacija svakim danom izgleda sve komplikovanije. Svet je sada već poprilično paralisan. Na snazi su rigorozne mere vlada u cilju prevencije širenja zaraze. Mnogi pozdravljaju ovakve mere, a kao što znamo, mnogi ih i ne poštuju. Ova pandemija je, ispostavilo se, idealna za analizu društva. Korona izbacuje na površinu sve ono što je bilo krhko u društvu, sve ono što ne funkciniše ili je makar prividno funkcionisalo. Ovo nam je prilika da malo bolje sagledamo stanje, mada je to teško u ovom momentu, ali je možda i preko potrebno.

Pročitajte tekst
Virus korona
u Italiji –
mentalitet, navike
i običaji

Ljudi nisu solidarni! Mogu reći da se slažem. Mere bi se trebalo poštovati, svesni smo rizika. U ovoj zemlji gde su tenkovi prolazili ulicama, zemlji gde se peva „Srbijo, najlepša bajko, Srbijo“ kad god zagusti, a to je vrlo često, zemlji sankcija, u zemlji koja je promenila svoj naziv šest puta i na kraju i revolucionarnoj zemlji gde su okupljanja bivala i zabranjivana – u toj zemlji bar smo 1000 puta čuli da nas samo sloga spasava! Sloga, solidarnost, kako želite. Kažu da kad nam je frka mi se nekako skupimo, ali da, definitivno odavno nismo solidarni. To je postao deo našeg DNK, mentaliteta… U prethodnom tekstu gde sam pričao o kulturološkom kontekstu kao faktoru rizika u Italiji, pominjao sam da se mentalitet gradi, ne predstavlja on samo „temperament“ nekog naroda, nešto što nam je genetski dato, marljivost, strogost ili gordost. Mentalitet se više izgrađuje, evoluira sa istorijom naroda. Tako se i naš upriličio u današnji. Zašto smo mi toliko neposlušni, kad moraju da nas kažnjavaju?

Žorž Sera – Nedelja popodne na ostrvu Le Grand Žat

Jedan od bazičnih principa u Jugoslaviji je bio solidarnost. Sad bi Vam ljubitelji Maršala i Juge započeli poznate priče, koje smo svi slušali više puta. Iako je ta ista Jugoslavija u tadašnjem svetu bila navodno sila, a mnogi bi rekli i diktatura, reklo bi se da ni ove današnje demokratije nisu mnogo drukčije. Uistinu, kao da smo drugačiji od tada, kao da smo se dosta promenili za relativno kratak period, gledajući celokupni istorijski tok. Mislim, svi znamo šta bejaše ovde prethodnih decenija… nije ni čudo da smo se promenili! No, ne mislim samo na te užasne okolnosti, kad kažem da se mentalitet menja. Mislim na onaj nevidljivi uticaj, na kontekst, atmosferu u kojoj obitavamo svakodnevno. Ko kreira to na kolektivnom nivou?

Mogli bismo posvetiti ceo tekst odnosu države i pojedinca. Moramo se zapitati kolika je naša sloboda i kolika je moć države da smanji slobodu, ako je to uopšte prirodno. Teorije o društvenom ugovoru pojedinca i vlasti Hobsa, Loka i Rusoa su možda i početak ove priče. Danas savremena država ima široke ingerencije, a prirodna prava su uokvirena u formi ljudskih prava. U modernoj predstavničkoj demokratiji vlast dobija mandat da zastupa narodnu volju i „štiti“ narod. Zamislite da nije regulisano osnovno obrazovanje kao obavezno? Šta bi se dešavalo sa društvom…

Društveni problemi
u ovakvim
momentima izlaze
na površinu

Sve što se dešava trenutno uticalo je da neki tokovi isplivaju na površinu. Čuli smo da ovo neće pogoditi siromašne, pogodiće velike privrede, firme i države. Vidimo da ruske bogataše neće ni majka Rusija, niti demokratska Engleska. Ali dobro, siromašni će ostati siromašni, samo! Nezaposleni verovatno i dalje nezaposleni, a zdravstvenih i socijalnih radnika verovatno i dalje neće biti dovoljno. Korona je ustvari globalni teleskop koji targetira sve one društvene probleme lokalno, tamo gde nam se i dešavaju. U ovom vakuumu svi oni društveni „problemi“ izlaze na videlo. Oni koji su pogođeni siromaštvom, neće imati posla, mnogi koji su radili kod privatnika, morali su da rade za vreme vanrednog stanja, izgubili su posao ili pak, ne primaju plate. Porodično nasilje će eskalirati, mediji će postupati neprofesionalno, kao i ljudi na društvenim mrežama… Mnogi kažu… „Neće ljudi da rade“, „Nemamo mi zdravstvenu kulturu“, „Ljudi nisu solidarni, svako gleda samo sebe“… Sve to je posledica i sve to je moralo biti dugo godina kreirano i da se vratimo na početak priče i prevenciju, trebalo biti prevenirano. Sistem stvara klimu. Kojim kvalitetom kreira politike rodne ravnopravnosti, radno pravo, celokupnu socijalnu politiku, slobodu medija, kao i razne strategije i zakone i njihovo sprovođenje… takav će uticaj imati i na društvene tokove.

Da li su nam
ljudska prava
zanemarena?

Sa svojim prijateljem razgovarao sam o stanju na polju ljudskih prava za vreme ove krize. Kako sve ovo utiče na slobodu izbora. Ne govorim sve ovo u cilju nepoštovanja mera i zakona, šta više suprotno! Postavljam pitanje, šta je to sve uticalo na sadašnje okolnosti, tj. neodgovornost populacije o kakvoj se priča u medijima. Države su se opredelile za razne mere i sistemi imaju ogromnu obavezu da organizuju život. Neki bi rekli kud sad priča o ljudskim pravima ponovo… Zapravo, to je prva premisa svega. Svaka država ima odgovornost da preduzme sve što je potrebno, u skladu sa mogućnostima, u cilju zaštite stanovništva. Znači, država kao apsolutni suveren treba da uradi sve kako bi zaštitila svoj narod, ali ne samo sad, već oduvek… i pre korone. Tu leži ključ. Spremnost i stil vlada da odgovore na krizu povezana je sa prethodnim delovanjem. Kriza pokazuje kakvo je bilo stanje u društvu i kakvo je sve ovo vreme stanje na polju ljudskih prava. U ovakvim vremenima (ne)poverenje naroda izlazi na videlo, a onda represivne mere poprimaju multidimenzionalnost i s pravom mogu biti različito tumačene.

Odakle problem sa poverenjem? Ljudi su već bili siromašni, nezaposleni i dikriminisani na tržištu rada, nasilje se dešava godinama, mediji su odavno neodgovorni i odavno ne postoji zdravstvena kultura. Od ranije nismo solidarni, zadovoljni i odgovorni. Oguglali od kriza i sa egzistencijalnim i konstantnim problemima potrebno je vreme da se vrati poverenje, koje se sporo stiče, a lako gubi! To poverenje utiče na odgovornost ili ako želite „poslušnost“. To vam je kao kod dece, ni jedno dete nije loše, a obaveza roditelja je ogromna.

Pikaso – Gernika

Sada kada imamo vremena utrošimo ga na razmišljanje o onome što je sada tu oko nas, godinama već. Naoštrite Vaš kritički um. Ostanimo kod kuća, budimo savesni i odgovorni prema sebi i drugima, jer imate samo taj resurs – nas i da bi oni koji su na poslu uspeli da odrade herojski posao jer ih nemaju dovoljno. U najtežim trenucima dolazi do najvećih ostvarenja.

0Shares

13 Replies to “Virus korona – zašto smo neposlušni i šta će biti posle?”

  1. Gospodine Miki, malo je reći da se ne slažem sa Vama! Ova država uradila sve što je mogla?

  2. Tako je. Postoje duboki razlozi za nepoverenje. Baš dobar uvid da je to osnovni izvor takozvane neposlušnosti. Ipak, verujmo medicinskoj struci, ostanimo kod kuće!

  3. Hvala što pišete na ovakav način. Ovo je prevršilo svaku meru. Da se ne vraćamo mnogo unazad. Da budemo popustljivi i vratimo se samo na početak svega ovoga sa virusom. Koliko dramatično različitih izjava u razmaku od nekoliko dana- ne izjava bilo koga, nego onih koji su dobili odgovornost i mogućnost da nas vode?! I kako da verujes? A onda povrh svega izađu i viču na nas- krivi smo?! Da, KRIVI SMO MI- ŠTO SMO IH PUSTILI!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *