Šta je pseudodemencija?

Starost donosi nove izazove, poteškoće i specifičnosti i vuče za sobom navike, identitet, sećanja. Prošlost se pretače u sadašnjost i budućnost. Starost donosi iskustvo, kako ono dobro, tako i ono bremenito, prožeto krizama i proživljenom tugom. Naša kultura nije poštovalac starosti, u starost se ne ulaže. Zaglavljeni između očekivanja sredine i svojih potreba, starija populacija je izazov i za praktičare koji treba da im pruže podršku i zaštitu.

Za treće doba su karakteristične određene poteškoće i bolesti. Demencija je jedna od njih. Sa starošću opadaju rizici od određenih psihičkih poremećaja, ali su u riziku od prisustva depresije, kao i određenih neurotičnih simptoma, što se često odražava psihosomatski.

Starost donosi
gubitke i nekadašnje
navike i obrasci
se menjaju

Za starost su neminovni i gubici kada su bliske osobe u pitanju, krize oko (ne)ispunjenosti, percepcije životne svrhe i postignutog. Dugo građene okosnice identiteta, dugogodišnje navike i uloge nestaju sa promenama u starosti, kako zbog ličnih razloga, tako i zbog porodičnih i sredinskih. Neophodni su adaptivni resursi kao odgovor na ove udare. Odgovor se često manifestuje kroz promene u ponašanju, promene u psiho-socijalnom funkcionisanju, kao i u interperosnalnim odnosima.

Pseudodemencija
nije demencija, ali su
simptomi slični
demenciji i depresiji

E, sad šta je pseudodemencija. Termin je skovao Kiloh 1961. godine i predstavlja stanje koje je slično demenciji, tj. simptomi su slični demenciji, međutim prava dijagnoza je drugačija i zapravo predstavlja stanje slično depresiji. Tačnije, pseudodemecnija predstavlja kognitivni (misaoni) deficit i to deficit u pamćenju, opadanju funkcionalnosti u svakodnevnim aktivnostima, kao i deficit u govoru i izražavanju. Koje su teškoće pri razlikovanju i samom dijagnostifikovanju demencije i pseudodemencije? Kaszniak daje konkretne razloge zašto dolazi do grešaka u dijagnozi. On navodi da faza starosti često zamagljuje procenu koja kod mlađih ne bi bila pogrešna. Stručnjaci često sumnjaju na demenciju ili dijagnostifikuju postojanje demencije koja je karaktetistična za starost. Dalje, razlozi pogrešnih dijagnoza su i zbog sličnosti raznih simptoma, jer kognitivne promene često prate depresiju, kao što i depresija i demencija mogu koegzistirati. Simptomi nekih neuroloških promena i bolesti se poklapaju sa simptomima depresije. Zapravo, simptomi kognitivnog deficita su karakteristični i za depresiju, kao što je i demencija prožeta depresivnim ponašanjem i afektom.

Koje bi razlike bile između demencije i pseudodemencije tj. depresije. Početak bolesti kod demencije je podmukao i ne postoji često psihijatrijska istorija, dok je kod pseudodemencije početak neočeikivan i često postoji psihijatrijska istorija. Kod pesudodemencije je karakteristično depresivno raspoloženje, dok je kod demencije raspoloženje promenljivo i situacione prirode, bar u početku bolesti. Tok stanja kod pseudodemencije je progresivan, dok se kod demencije kreće sporije. Kod demencije se sreće nedostatak uvida u stanje, kao i popunjavanje praznina u pamćenju izmišljenim pričama, manjak i nedostatak odgovora, dok kod pseudodemencije osobe imaju uvid u stanje, postoji poremećaj pamćenja i često postoji odgovor u formi „ne znam“. Ponašanje u demenciji je promenljivo u odnosu na trenutnu težinu bolesti i stanje, dok kod depresivnog stanja, tj. pseudodemencije ponašanje je uglavnom istovetno. Osobe u demenciji gledaju da minimiziraju nesposobnost i iskazuju motivaciju za određenom akcijom, dok je kod pseudodmencije proces obrnut. Dalje, kod demencije postoje pogoršanja stanja u periodu noći, što nije karakteristično za pseudodemenciju. Osobe koje imaju demenciju uglavnom nemaju suicidne misli, dok kod osoba koje su depresivne mogu se javljati suicidne misli. Kod demencije se uviđa par vegetativnih simptoma, dok su kod pseudodemencije česti i više ih je.

U našoj kulturi gde se u starost ne ulaže, gde se smatra da stariji treba da poštuju određene obrasce ponašanja, gde postoje očekivanja stereotipnog mišljenja za starost, prisutan je snažan pritisak na starije koji utiče na neiskazivanje emocija, strasti i generalno na samo iskazivanje problema. Od starijih se ne očekuje da su seksualno aktivni, da se žale, da budu neozbiljni, razmaženi ili tužni. Takav kontekst utiče na taloženje tuge, kriza, i bolovanja jer, kao što je rečeno, starost donosi promene i gubitke. Ovi procesi, prema nekim autorima, dovode do pojave simptoma koji su slični simptomima demencije. Stariji se nalaze u tom skučenom prostoru i pritom ne mogu da računaju na podršku zbog očekivanja društva i porodice.

Blagovremenim
prepoznavanjem i
dijagnozom utiče se
na adekvatnu
terapiju, poboljšanje
psihičke slike
i ozdravljenje

Upravo ovde sistem ima obavezu da pruži podršku starijoj populaciji. Nerazumevanje i nepercipiranje svih karakteristika i okolnosti mogu imati kontraindikovane posledice. Praktičari bi morali biti edukovani i senzibilisani za prepoznavanje i pretpostavke o ovakvim „stanjima“ i pre svega kulturološkim okolnostima koje mogu imati uticaj na određene procese kod starije populacije, kako bi usmerili osobu ka pravim servisima i obezbedili adekvatnu zaštitu i podršku osobi. Pretpostavka i dijagnostika pseudodemencije dramatično menja potrebnu terapiju i kvalitet samog života osobe. Adekvatnom terapijom, bila to psihoterapija, medikamentozna terapija ili kombinacija obe, osoba može da vrati povoljan i prethodni nivo funkcionisanja i kvaliteta života.

Pisanje ovog teksta motivisano je željom da se senzibilišu svi, od starijih koji možda prepoznaju simptome, do porodica i radnika u domovima, centrima za socijalni rad, bolnicama, dnevnim boravcima, kako bi se adekvatno planirala zaštita i podrška… Adekvatna procena i dobra analiza svih podataka iz istorije osobe, kao i saradnja sa porodicom radi dolaženja do svih relevantinih podataka je od velike važnosti za početak procene i pretpostavke kako bi se osoba usmerila na dalju procenu i dijagnozu (psihijatri).

Pre svega je potrebno senzibilisati populaciju, raditi na afirmaciji aktivnog starenja i promovisati druge paradigme kad je treće doba u pitanju. U budućim tekstovima obrađivaće se teme o stereotipnim gledištima na starost, što je započeto ovde, kao i teme vezane za nivo podrške koji sistem pruža starijima.

0Shares

7 Replies to “Šta je pseudodemencija?”

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *